U digitalnom dobu, granica između online i offline života sve je tanja, a s njom raste i pojava cybernasilja – oblika vršnjačkog nasilja koji se odvija u virtualnom prostoru, ali sa stvarnim posljedicama. Cybernasilje, iako pojava današnjeg digitalnog doba, dijeli dosta sličnosti sa tradicionalnim oblicima vršnjačkog nasilja. Vršnjačko nasilje posjeduje četiri ključna elementa, koja su prisutna i u slučaju cybernasilja: repeticija, nejednakost moći, namjera i agresija. Cybernasilje je specifično jer se njegova repeticija podrazumijeva samom prirodom online prostora. Sadržaj objavljen u digitalnom okruženju ostaje neograničeno dostupan svim korisnicima. Iako inicijalno može nastati iz direkte nasilne interakcije, lako prelazi u indirektno. Istraživanja pokazuju da cybernasilje i tradicionalni oblici vršnjačkog nasilja dijele sličan koncept percepcije moći nad žrtvom, kao i način odabira žrtve. Međutim, cybernasilje dodatno umanjuje moć žrtve zbog brojnosti svjedoka nasilja u online prostoru te mogućnosti daljnje eksploatacije žrtve od strane drugih nasilnika.
Namjera i agresija su dva elementa koja su prirodno povezana, a u kontekstu cybernasilja mogu se manifestirati kao direktno nanošenje štete, poput stalne nasilne elektronske komunikacije sa žrtvom, ili indirektno, kroz navođenje drugih na nasilnu komunikaciju sa žrtvom koja se ne može odbraniti. Cybernasilje i vršnjačko nasilje u offline svijetu imaju mnoge sličnosti, ali se cybernasilje značajno razlikuje jer za žrtve ono nikada ne prestaje. Zbog dosega online sadržaja i mogućnosti njegove neprestane reciklaže, nasilnici se mogu umnožavati, a anonimnost agresora dodatno povećava mogućnost rigoroznijeg i ekstremnijeg nasilja.
Vršnjačko nasilje ostavlja ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje adolescenata, naročito utiče na samopouzdanje, anksioznost, depresivne misli, somatske tegobe, kvalitet sna, a u najtežem obliku može dovesti do samopovrjeđivanja ili suicida. Žrtve vršnjačkog nasilja često dožive tzv. alienaciju, odnosno otuđenje od društva, što može biti i uzrok i posljedica nasilja. Nasilnici izoluju žrtvu kroz socijalnu degradaciju, što dovodi do percepcije žrtve kao socijalnog izopćenika. Socijalna isključenost i narušavanje društvenih veza negativno utiču na svaku osobu, ali naročito na adolescente, koji visoko vrednuju mišljenje vršnjaka i teže osjećaju pripadnosti. Nedostatak tog osjećaja može rezultirati ozbiljnim posljedicama po mentalno zdravlje.
Najčešće posljedice cybernasilja su depresivne misli i raspoloženje, te loša percepcija sebe. Uzevši u obzir različite vrste cybernasilja, loša percepcija vlastitog izgled je također jedna od češćih negativnih posljednice cybernasilja, koja je prisutna kod dječaka i djevojčica, s tim da su djevojčice češće izložene seksualnom cybernasilju. Također, mnoge žrtve cybernasilja su istovremeno izložene i offline nasilju, što dodatno povećava rizik od negativnih posljedica po mentalno zdravlje.
Upravo zbog specifičnosti prostora u kojem se cybernasilje odvija, to jeste proširenosti informacija i indirektnog nasilja, žrtva prolazi prolazi kroz dodatni proces obsehrabljivanja i nošenja sa negativnim emocijama. A najčešće upravo kroz taj proces prolaze sami, u strahu od dodatnog osuđivanja, nepovjerenja od strane drugih, okrivljavanja, eskalacije nasilja i u krajnjem ishodu normalizacije nasilja i prihvatanja narativa nasilnika. Stoga je vrlo važno graditi svijest mladih ljudi o iskustvima kroz koja njihovi vršnjaci prolaze, kao i graditi zajedničku empatiju i senzibilnost. Uticaj vršnjačkog nasilja, bilo ono uživo ili online, ostavlja duboke posljedice na psihološki razvoj adolescenata i može dovesti do ozbiljnih i dugoročnih poremećaja raspoloženja, misli i povećanog rizika od samopovrjeđivanja.
Kao oblik nasilja koji se odvija u digitalnim prostorima, cybernasilje se može manifestirati putem SMS poruka, e-mailova, direktnih poruka, video i foto zapisa, komentara, online objava, glasovnih snimaka i sličnog. S obzirom na rapidni razvoj tehnologije i umjetne inteligencije, cybernasilje postaje još veći izazov, jer novi tehnološki alati omogućavaju nasilnicima da pronalaze sve sofisticiranije metode zlostavljanja. Stoga je ključno ozbiljno shvatiti ovaj problem, raditi na njegovoj prevenciji i kontinuirano pratiti nove oblike njegovog ispoljavanja.
A kako bismo adekvatno pomogli mladima koji su žrtve cybernasilja, kao društvo moramo prihvatiti činjenicu da za mlade, posebno adolescente, online prostori predstavljaju paralelni svijet koji nosi istu težinu kao i stvarnost. Upravo iz tog razloga, cybernasilje nije bezazleno – njegov uticaj na mentalno zdravlje i društveni život žrtava je vrlo realan i opipljiv. Pravovremena prevencija ključna je mjera koja se mora primjenjivati u prostorima gdje mladi provode najviše vremena. Obrazovne ustanove imaju presudnu ulogu u promociji zdrave vršnjačke komunikacije, razvijanju empatije, socijalnoj rehabilitaciji i poticanju netolerancije prema nasilju. Društvo koje ne reaguje na nasilje aktivno doprinosi održavanju i normalizaciji takvih destruktivnih obrazaca ponašanja.
