Trudnoća, drugo stanje ili graviditet obuhvata period od usađivanja jajne ćelije u sluznicu maternice i traje sve do poroda. Drugo stanje, načelno traje 40 sedmica, uz moguća odstupanja. „Trudnoća nije bolest“ je veoma eksploatisana izjava, koja se koristi kako bi se dokazalo da je trudnica u mogućnosti i očekivano u obavezi činiti sve što se očekuje od tipične, potpuno zdrave žene. Potvrđujemo da trudnoća nije bolest, ali jeste drugo i drugačije stanje žene kroz koje ona u utrobi nosi kap, zrno, bogdu iz koje izrasta čovječanstvo. Putujući kroz taj zahtjevni proces, žena prolazi kroz različite i njoj apriorno atipične faze, dok društvo od nje očekuje apsolutnu prilagodbu i zanemarivanje svih činjenica koje njeno trenutno stanje čine drugačijim.
Izazovi prilikom aktivnog traženja posla i zapošljavanja žena
Kako bi vrijeme trudnodnoće bilo što ugodnije kako za ženu/majku, tako i za plod, neophodno je djelovati usmjereno i planski u cilju pružanja što kvalitetnije zaštite ovoj kategoriji društva. Iako se kroz ovaj rad nećemo referirati na sveprisutni problem zapošljavanja žena u reproduktivnoj dobi, smatramo važnim istaći da se i prilikom razgovora za posao susreću sa velikim neprijatnostima dok se očekuje da odgovaraju na posve lična i intimna pitanja, o planiranju porodice, bračnom stanju, broju djece idući čak dotle da bivaju pitane i to ko im čuva djecu dok su bolesna. Prema ovome, ne treba čuditi da se žene i u biografijama sve češće odlučuju prezentovati i ove informacije, nadajući se da će barem na taj način izbjeći susrete sa onim poslodavcima kojima je privatni život radnice dio krucijalnog poslovnog interesa. Dapače, poznati su nam propisi Zakona o zaštiti ličnih podataka, ili Zakona o zabrani diskriminacije, ali normativno i stvarno stanje se, nerijetko i dijametralno suprotstavljaju.
Različiti oblici nasilja
U toku trudnoće povećana je mogućnost da žene budu žrtve različitih oblika nasilja, nažalost, vrlo često povećava se rizik od nasilja od strane intimnog partnera, a drugi oblik nasilja s kojim se trudnice suočavaju je ono institucionalno. Iako je ovaj rad nastajao u martu, nakon što su podijeljeni osmomartovski karanfili i ruže, ispričano mnogo o pravima žena, ukazana počast u jednome danu, osvanuo je deveti mart i sve se vratilo na stare, utabane puteve. Vraćamo se ustaljenoj praksi u kojoj žene i dalje rjeđe bivaju birane na rukovodeće pozicije, u kojoj se maksimalno zloupotrebljavaju odredbe Zakona o radu te se sa ženama izbjegavaju zaključiti ugovori o radu na neodređeno vrijeme, svjesno prave prekidi duži od tri mjeseca, kako bi se izbjegao radni odnos na neodređeno vrijeme po sili zakona nakon tri godine kod istog poslodavca. S druge strane je zdravstveni sistem sa malo ili nimalo senzibiliteta prema trudnicama čime zdravstvene institucije bivaju etiketirane mjestom gdje se sprovodi institucionalno nasilje nad ovom osjetljivom kategorijom; gdje trudnice osjećaju strah od zdravstvenih profesionalaca usljed što dovodi do toga da se nemali broj trudnica odlučuje medicinske savjete radije tražiti van zdravstvenih ustanova što je porazna činjenica za prvu polovinu dvadeset i prvog stoljeća.
Trudnica na poslu
Istražujući koji su to izazovi sa kojima se trudnice susreću na radnom mjestu, nailazimo na porazne podatke. Trudnice pokušavaju što duže kriti trudnoću od poslodavca i radnog okruženja, strahujući da će ova činjenica utjecati na to da ostanu bez posla. Ovo je posebno izraženo kod žena zaposlenih u realnom sektoru, angažiranih po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme. Poznato je, da istekom vremena na koje je zaključen ugovor, prestaju i prava i obaveze između radnika s jedne i poslodavca s druge strane. Radnice ističu da iako je bilo izvjesno da će se njihov radni odnos nastaviti, odnosno, da će se zaključiti novi ugovor po isteku postojećeg, nakon što su poslodavci saznali za novonastalu činjenicu trudnoće, odlučili su se ipak zaključiti saradnju ta na isto radno mjesto primiti novog radnika. Ovakva postupanja poslodavca ostaju u granicama zakonskih odredbi, ali često i objektivnim sagledavanjem situacije možemo doći do zaključka da je razlog prekida saradnje bila trudnoća.
Sljedeći problem predstavlja korištenje prava na bolovanje za vrijeme trudnoće. Prema članu 47 Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, radnici za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnoćom i porođajem, naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu. No, i pored izričitog zakonskog teksta dešava se da se poslodavci samovoljno odlučuju isplatiti nižu naknadu što prolazi nezapaženo, što zbog nedovoljnog poznavanja prava od strane same radnice, što zbog neadekvatnog i nedovoljnog mehanizma inspekcijskog nadzora nad radom poslodavca. I samo bolovanje za vrijeme trudnoće za koje postoji jasna indikacija, procijenjena od strane nadležnog ordinarijusa, biva razlogom da se trudnice etiketiraju kao manje vrijedni/vrijedne radnici/radnice koje svjesno i voljno izbjegavaju radne obaveze.
(Zlo)upotreba zakona
Naredni izazov ogleda se u samovoljnom tumačenju zakonske mogućnosti da se porodiljsko odsustvo može otvoriti 28 dana prije očekivanog termina poroda. U članu 62 stav 2 Zakona o radu stoji: „Na osnovu nalaza ovlaštenog ljekara žena može da otpočne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog datuma porođaja.“ Prvo, važno je razlikovati zakonsku obavezu od zakonske mogućnosti, a tekst citiranog člana jasno implicira da Zakonodavac ostavlja mogućnost, a ne obavezu, ili jednostavnije kazano – žana može, ali ne mora otpočeti porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog termina porođaja. Nažalost, glede ovoga problema, dešava se i to da se ljekari odlučuju tumačiti jasnu zakonsku odredbu te trudnicama koje se nalaze na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći samovoljno 28 dana prije očekivanog/pretpostavljenog termina porođaja otvaraju porodiljsko odsustvo, ne ostavljajući mogućnost da žena sve do porođaja, ukoliko je indicirano, bude na trudničkom bolovanju. Ovo za posljednicu ima i kraće vrijeme boravka majke sa bebom, umjesto mogućih dvanaest na jedanaest mjeseci, iako je svaki zajednički dan u tom uzrastu od izuzetnog značaja kako za majku, tako za bebu.
Zadovoljna trudnica – zadovoljno društvo
Na trenutak, vratit ćemo se terminološkom određenju i početku ovoga teksta, drugo stanje, zahtijeva i drugačiji, senzibilniji i empatičniji pristup. Iako se u svijetu uveliko govori o ergonomski prihvatljivom uredskom namještaju, suočavamo se s tim da radnice, najčešće u trgovačkim centrima kao i kasirke u marketima nemaju nikakvu stolicu te da duže od osam sati stoje. Dodamo li tome da među njima ima trudnica, s pravom možemo konstatovati da se u takvim okolnostima ugrožavaju pored prava koja proističu iz radnog odnosa i neka od temeljnih ljudskih prava.
Kako bismo uistinu osjetili boljitak i živjeli u prosperitetnom društvu važno je osigurati da se na kompletnom teritoriju Bosne i Hercegovine osiguraju jednaki uvjeti. Ovo naročito glede položaja trudnica u radnom odnosu i uopće po pitanju porodiljskih naknada i drugih vidova naknada te individualizirano postupati glede svake pojedine trudnice. Iskustva drugih jesu važna i korisna, ali nikako ne isključuju posebnosti svake trudnoće.
Više razumijevanja prema trudnicama u radnom odnosu i na radnom mjestu, može biti izazovno u datom trenutku, no dugoročno može donijeti brojne i nesagledive koristi kako za konkretne osobe tako i za društvo u cjelini.
Armina Malkić Topalović
