Članice Udruženja “Dignitet” Aida Kajan i Edisa Demić govorile su o vršnjačkom nasilju i maloljetničkoj delikvenciji za TVSA.
Roditelji ako nakon razgovora s vašim djetetom, kod kuće, osjećate da biste u rješavanje ovog pitanja trebali uključiti i školsko osoblje to učinite što prije i obranite dostojanstvo svoga djeteta.
Školsko osoblje ako sumnjate na postojanje vršnjačkog nasilja u vašoj školi, učinite sve što je u vašoj moći da cijeli kolektiv zajedničkim snagama, na vrijeme, reagira na suzbijanje negativnih posljedica ovakvog ponašanja.
Djeca traže savjete i pomoć oko svojih poteškoća i u donošenju odluka. Pružite im ruku!
NAĐITE VRIJEME ZA SLUŠANJE – NAĐITE VREMENA ZA INICIJATIVNI RAZGOVOR O SUPROTSTAVLJANJU VRŠNJAČKOM NASILJU
Niti jedan učenik ne bi se smio bojati odlaska u školu zbog nasilja i niti jedan roditelj se ne bi trebao brinuti da će njegovo dijete biti izvrgnuto nasilju u školi.
Bullying ili vršnjačko nasilje je kad jedna ili više osoba iznova govore ili čine opasne i štetne radnje drugoj osobi koja se teško može sama obraniti.
Direktno nasilje obično uključuje udaranje rukom ili nogom, vrijeđanje, uvredljive i podrugljive komentare te prijetnje.
Najveći broj nasilja događa se među vršnjacima. Ipak, više puta zlostavljaju stariji učenici mlađe kolege. Iako je direktno nasilje puno veći problem među dječacima, velik dio odvija se i među djevojčicama. Nasilje među djevojčicama uključuje manje fizičkog nasilja i teže ga je otkriti
Gdje se događa nasilje i maltretiranje?
Istraživanja pokazuju kako je broj učenika koji su maltretirani u školi čak dva do tri puta veći u usporedbi s onima na putu do škole.
Približno 40 do 75 posto maltretiranja i nasilja događa se tijekom odmora u školi– na školskom igralištu, hodnicima, skrovitim mjestima ili u osamljenim prostorijama poput toaleta.
Nasilje se može također odvijati tijekom sata, osim u slučajevima kada je nastavnik pozoran i spriječi u začetku bilo kakvu namjeru maltretiranja i nasilja.
Tri uvjeta stvaraju situaciju u kojoj je nasilje i maltretiranje moguće:
Potencijalne žrtve možemo podijeliti u dvije glavne skupine:
– Pasivne ili podložne žrtve
– Provokativna žrtva
Ovi su učenici obično tihi, pažljivi, osjetljivi i mogu se lako rasplakati. Nesigurni su u sebe i imaju slabo samopouzdanje (slaba slika o sebi). Dječaci iz ove skupine ne vole se tući i često su fizički slabiji od svojih vršnjaka, osobito nasilnika. Imaju malo ili uopće nemaju prijatelja.
Provokativna žrtva
Često su nemirni, nespretni, nezreli, ne mogu se koncentrirati i općenito se smatraju teškima/problematičnima.Mogu biti „kratkog fitilja” i mogu se pokušati osvetiti ukoliko su napadnuti ili maltretirani, ali često bez puno uspjeha.I sami mogu postati nasilnici koji maltretiraju slabije učenike od sebe. Neke se može okarakterizirati kao hiperaktivne (nesređeni i nemirni zbog problema s koncentracijom) te često imaju probleme s čitanjem/pisanjem. Često nisu simpatizirani od strane odraslih – npr. svojih nastavnika – zbog svog iritantnog ponašanja.
KAKO SAZNATI JE LI MOJE DIJETE ŽRTVA NASILJA?
PRVO: Morate često razgovarati s vašim djetetom ili adolescentom o školi.
Uspostavljanje svakodnevnog odnosa pomaže u očuvanju komunikacije te daje osjećaj povezanosti s proživljenim događajima vašeg djeteta ili adolescenta.
KAKO SAZNATI JE LI MOJE DIJETE ŽRTVA NASILJA?
DRUGO: Ukoliko dobijete obavijest iz škole koju pohađa vaše dijete kako je ono maltretirano od strane drugih učenika, shvatite to ozbiljno
Koji su znaci upozorenja?
Dolazi kući s pokidanom, prljavom ili mokrom odjećom, uništenim knjigama ili „gubi” stvari bez mogućnosti dobrog objašnjenja zbog čega se to dogodilo. Puno je modrica, ožiljaka, porezotina i ogrebotina te ne može dati uvjerljivo objašnjenje što ih je uzrokovalo. Gubi interes za školu te dobiva slabije ocjene. Ne dovodi prijatelje kući i rijetko provodi vrijeme s razrednim kolegama nakon škole.
ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?
Ukoliko sumnjate ili je očito da je vaše dijete žrtva nasilja drugih učenika, a škola vas još nije informirala o situaciji, tada je važno odmah kontaktirati školu. Roditelji imaju pravo očekivati od škole da problem ozbiljno razmotri i istraži činjenice o tom slučaju.
Ponekad učenici – žrtve nasilja – ne žele kontakt njihovih roditelja sa školskim službenicima.
Često žrtve ne žele biti u centru pažnje i boje se dovesti svog mučitelja u nepriliku tako što će odraslima reći što se zbiva.
RODITELJI: Dopustite školi organizaciju sastanka.
Jednom kad je nasilnik otkriven, škola bi trebala kontaktirati njegove roditelje, kao i roditelje žrtve, radi informiranja i pokušaja uspostavljanja konstruktivne suradnje.
Pobrinite se da zlostavljano dijete dobije učinkovitu zaštitu. Žrtvi nasilja mora se garantirati učinkovita zaštita. Neprestan nadzor potreban je sve dok ne prođe opasnost od novih pokušaja nasilja.
Nastavnici i školski službenici imaju posebnu odgovornost čuvanja žrtve u školi.
KORACI KOJE MOŽETE PODUZETI
Pomognite svojem djetetu ojačati samopouzdanje, npr.stimulirajući razvoj bilo kojeg talenta ili pozitivne karakteristike.
Pomognite svojem djetetu pri uključivanju u grupu djece iste dobi (koji su po mogućnosti u istom razredu u školi)
Ohrabrite svoje dijete u kontaktima s prijateljski raspoloženim učenicima iz istog ili susjednog razreda
(i možda ih pozovite u svoj dom).
Što možete učiniti ukoliko je Vaše dijete nasilnik?
KORACI KOJE MOŽETE PODUZETI
Odmah dajte do znanja kako nasilje shvaćate ozbiljno i ne prihvaćajte nastavak takvog ponašanja.
Ukoliko ćete i škola i vi pokazati konzistentnu negativnu reakciju vezano za nasilničko ponašanje, povećat ćete prilike za promjenu vašeg djeteta.
